RUSKA METAFIZIKA SRCA
- Duhovno sagledavanje fenomena srca i kasnija razmišljanja o njemu u svojevrsnom metafizičkom obliku. U ruskoj kulturi, uključujući i filosofiju, srce se posmatra kao izuzetan dubinski simbol koji je bogat raznovrsnim smislovima, simbol kojem su se obraćali pjesnici i pisci, filosofi i teolozi. Prvi su opisivali empirijske projave tog "svjetlonosnog središta duše", njegovo tajanstveno djelovanje na čovjeka, a drugi su teorijski promišljali taj fenomen i stvarali svojevrsnu "metafiziku srca" (Kirejevski, Homjakov, Jurkevič, Višeslavcev, Frank, Florenski,, Iljin, Rozanov, Rerih, Andrejev i drugi).
"Uza svu polifoniju smislova, srce je prije svega krajnji tajanstveni centar ličnosti u kome leži sva njena vrijednost i sva njena vječnost." (Višeslavcev).
"Prema srcu, kao ognjištu našeg duhovnog života usmjerene su sve težnje crkvene mistike, jer od njega je zavisilo ispravljanje i uzrastanje ličnosti." (Florenski) Oduhotvoriti se, kaže Florenski, ne znači ništa drugo do "ublagoustrojiti", "ucjelomudriti" svoje srce.
Srce je jemstvo duhovne čistote čovjeka, jer ono je "iskra Božija", "oko nebesko" i zato je čak pod debelim slojem prljavštine "svet čovjek u skrovištima svoje duše". Fenomen "čistog srca" razlikuje Florenskog, recimo, od Pascala, koji je učio o antinomizmu srca.
Po Kirejevskom u srcu su sadržane osnovne čovjekove duhovnosti, to jest njegova moralna osjećanja i ubjeđenja, vrijednosti i ideali, i, što je glavno, njegova religija, jer "vjera je pogled srca prema Bogu". U njemu je ukorijenjena sva sila ljudskog razuma, ubjedljivost njegovih argumenata, duhovni motivi spoljašnjeg čovjekovog ponašanja. Iz "apstraktnog uma", pisao je on, ne može se dobiti ni istinska vjera, ni savjest, ni ljubav. To bi bilo "čudno rađanje živog iz mrtvog." Odvojeno od "stremljenja srca", apstraktno mišljenje predstavlja podvrstu zabave. Moć takvog uma je prosto "umno lukavstvo", čiji vlasnik gubi "prvosazdanu nedjeljivost ličnosti" i biva sam od sebe razdvojen na pojedinačne moći, sposobnosti i funkcije. Tako se "unutarnji čovjek" prinosi na žrtvu "spoljašnjem čovjeku", duhovnost - materijalnom bivstvovanju, viši ciljevi života - njegovom komforu i udobnosti, moralna ubjeđenja - korisnosti ponašanja, vjera srca - spoljašnjem kultu. Kirjevski prvi u Rusiji postavlja dijagnozu "bolesti sretnog Zapada" - "duhovno truljenje".
S pozicije "metafizike srca" Homjakov kritizira zapadni racionalizam u filosofiji, teologiji, ispovijedanju vjere, kulturi i samom životu. Za njega je srce živi izvor vjere, nade i ljubavi, bez kojih nema ni "višeg gnosisa": "Hrišćansko znanje nije stvar razuma koji ispituje, već vjere blagodarne i žive."
Ne djeleći tadašnje pomodno oduševljavanje Hegelovom filosofijom, Homjakov opravdanoj kritici podvrgava zapadnjačke vjeroispovjesti - rimokatolički papizam i protestantski reformizam, a to zbog jednakog "izdajstva Hristove Crkve" i zbog hladno-racionalnog, pa čak i utilitarno-račundžijskog karaktera vjere. Naročito je "papizam", tvrdi Homjakov, prenio u "svetilište vjere potpuni mehanizam bankarske kuće".
"Srce i njegov značaj u duhovnom životu čovjeka, prema njegovom učenju Riječi Božije", Jurkevič izdvaja kako njegove religiozne, tako i svjetovne korijene, tretirajući ga vrlo široko. Glavna značenja srca su: 1) središtte cjelokupnog duhovnog i tjelesnog života čovjekovog; 2) "vodič" čovjeka prema Bogu; 3) "sjedište volje i njenih htijenja", osjećanja i strasti; 4) "tablica na kojoj je napisan prirodni moralni zakon"; 5) organ svakog saznanja, računajući tu i misli "kao savjeta srca"; 6) uzročnik riječi, kao i sjećanja; 7) "mjesto rođenja ljudskih djela". Jednom rječju, prema Jurkeviču, srce je osovina oko koje se vrti sav čovjekov život.
Veliki doprinos razradi "metafizike srca" dao je Višeslavcev, posvetivši joj knjigu "Srce u hrišćanskoj i indijskoj mistici" (1929) i u "Vječno u ruskoj filosofiji" (1955). Amorfno široko biblijsko značenje srca njemu izgleda matematički tačnim, kao "centar kruga ... ili svjetlosni centar iz kojeg mogu izlaziti beskrajno raznovesni zraci". Srce je "skriveno sopstvo" čovjeka, njegovo "dubinsko ja", neshvatljivo ne samo spolja, od strane drugih ljudi, nego ponekad i samom čovjeku. Uviđanje "tajne srca" dostupno je u potpunosti samo Bogu. Priznanje tajne i "osjećanje tajne" - to je početak religije. Tjelesno srce nikada nije samo "plot", već je uvijek ovaploćenje, jer svaki njegov otkucaj ima duhovno značenje. Ukupnoj raznovrsnosti funkcija srca dodaje se još jedna - funkcija heurističke intuicije. Ono je izvor i organ stvaralaštva.
"Sazrcanje srca" (zrenje) je najdublja i najplemenitija sposobnost čovjekovog bića, najviši gnosis na osnovu duhovne ljubavi prema uzvišenim i dostojnim predmetima. To je i duhovno znanje, i vidovitost, i "uosjećavanje u Savršenstvo", i stvaralačka intuicija, i "živa svijest", i slobodno-odgovorno predstajanje pred Bogom.
Mišljenje bez srca pokazuje se "sličnim mašini, hladnim i ciničnim". "Nemilosrdna volja" je "zla energija duše", za koju "cilj opravdava sredstva". Mašta odvojena od srca je prazna i jalova igra "lažnog duha". Svi duhovni organi koji su otuđeni od srca, blijede, umiru i funkcioniraju ne u korist dobra, već na zlo čovjeku i čovječanstvu.
Za Iljina, kultura bez srca (zapadna racionalistička i tehnokratska), duboko je bolesna kultura, kultura od "kamena i leda", čak i ne kultura, već "loša civilizacija" koja je davno krenula "putem u propast".
Frank u radu "Rušenje idola" govori o sferi duhovnih osnova života u kojoj caruje stroga zakonitost i koju je "genijalni hrišćanski mislilac Pascal nazivao "poredak" ljudskog srca".
Rerih u svom učenju "Živa etika" (Agni-yoga) razmatra srce kao središte ognjene (psihičke) energije čovjeka (anahata-čakra) i kao sprovodnik u prefinjene svjetove kosmosa. Najviše istine nisu dostupne intelektu, nego "čuvstvoznanju" koje proističe iz "intuicije srca". Ne obrazovanje, ne iskustvo, ne dar, već upravo oganj osjećanja otvara neposredan put u Šambalu.
"Zapaliti svoje srce" (Rerih) znači postati "saradnik svijetlih Kosmičkih sila" i doprinositi duhovnoj evoluciji svijeta u kojem živimo.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi