Balkan

Hraneći svoj um i dušu štampanom žuči zapuštenih piskarala u vijetnamkama, ponašanje ovdašnjih dotepenaca, do jučer radišnih seljaka, a sada konzumenata i potrošača, posve je društveno idiosinkratično i politički ambivalentno; puni pizme i resantimana postaše mizoneisti i ksenofobi. Paradoksalno, ali djeca se u školu voze automobilima, a odrasli ljudi romobilima po parku; prevladava generirana infantilizacija i borniranost širom ove evropske palanke. Vidim, mužjaci mokre na ulici iza stabla, usèknjujūći  se na trotoar, ženke pak kverulantski paranoične i glasno psovačke na javnim mjestima. Ove otromboljene ženke iz pasivnih i ruralnih krajeva, odjevene u plastičnu crninu, pokazuju svoje tetovirane podlaktice i listove slikama katoličkih insignija, dok njihovi podbuhli militantni mužjaci, redovito u  kamuflažnoj "odjeći", šeću, pecaju, kreče, kose, kopaju, kafenišu, špijuniraju, itd. I svi su oni "zaposleni" po državnim institucijama ... sjede i kopaju nos! Krv nije voda: biološki se multipliciraju kao žohari ...

Preživjelo građanstvo pak, danas u tragovima, radnici bez tvornica i bezèmljāši, raščovječeno demokracijom, uvrijeđeno evropeizacijom, porobljeno globalizacijom, utučeno reminiscèncijama o boljim vremenima, a potisnuto masovnim medijima, sada živi od niske socijale, pučkih kuhinja, socijalnih trgovina, prodavajući ambalažu i sekundarne sirovine. Međutim, svima njima, to je bio slobodni izbor! Pljuvali su po plavim kutama na moje oči!

A palanka pak, većina je tvornica prvo opljačkana, pa porušena do temelja, a na njihovom mjestu niknuli su trgovački lanci sa kancerogenom "hranom". Elem, nekoć renesansni grad, sada ima u svojoj glavnoj ulici 70 % praznih i napuštenih prostora ... ostalo su birtije i kancelarije fiškala, koji parazitiraju na nesrećama klijenata.

Nota bene: niti jedna porodica nije izuzeta od kancera ili demencija, nerjetko se iz stanova na ulicu čuje neartikulirana vriska skrivene retardirane djece; birtije su zadimljene i pune ženskog svijeta, a mužjaci najčešće bježe iz kuće od porodične "idile" ... djecu im pak, odgaja "google" i ulica ... i svi se oni zabavljaju, nemušto frfljajući: "Za ovo smo se borili!" Dobra vijest, stoga, ovdje glasi: "Tumor je operabilan!" ili "Ostala joj je velika penzija od muža" (ovaj umro od moždanog u pedesetoj), i tomu slično.

Kako god, kultura je protjerana, te mutirala i metastazirala u puku zabavu, a ova se svodi na primordijalne rezone: "U se, na se i poda se!" Trebam li još reći da su odavde sve knjižare pobjegle, te da treba ići u Agram kupiti knjigu, da ovdje nema više antikvarijata, kinematografa i slično! A dekoracija je prepuštena mladeži koja svake nedjelje s roditeljima ide u crkvu: Zidovi i pročelja zgrada su ispisana riječima poput "k...c" ili "p...a", svakako, nacističkim i ksenofobnim porukama i simbolima.

Dakle, na kraju ove razglednice, zaključujem, da je patriotizam – usprkos tome što „lijepo zvuči“ na prvi pogled – ipak jedna bitno egocentrična pozicija. Zašto? Upravo zato što već u njegovu pojmu (bitnom određenju!) leži nepoštovanje čovjeka kao čovjeka, pa se poput nacionalizma svodi na puku biologijsku (da ne kažem „zoologijsku“!) osnovu i bitnu orijentaciju.

Nacionalist i nacionalizam (kao i patriotizam) ostaju i zastaju u predvorju ili na pragu povijesnog i ljudskoga, pa u sebi ne sadrže nikakvih istinskih humanih vrijednosti, nego su naprotiv antipod ljudskoga.

Zato ovdje naglašavam: nacionalist je primitivna, zaostala, nezrela, ljudski još-ne-oblikovana, u sebi još-ne-oplemenjena, neizgrađena, unutrašnje šuplja psiha i egzistencija. Takav je danas i ovaj "evropski grad", jer istog ne sačinjavaju stabla, rijeke, travnjaci, trotoari, i tomu slično, već stanovništvo koje u njemu obitava ...

Ako je dakle duh ono opće i zajedničko, onda je nacionalizam kao takav upravo – anti-duh, jer svoju (nacionalnu) posebnost, odnosno svoj partikularitet podiže na nivo principa (dakle: općosti). A to je prema klasičnoj njemačkoj filozofiji – koja je tragala za korijenom zla (tzv. radikalnog zla) prava bit – zla, koja i jeste to podizanje partikulariteta na nivo principa (to je ono: ja, pa ja, i nitko i ništa drugo!). Zato i utoliko nacionalizam i jeste to – zlo, koje ne spaja nego razdvaja ljude, jer ih negira u njihovoj pravoj biti – čovječnosti. A tu leži sva strahota te neljudskosti koja nije dozrela do humanoga, pa u samoj sebi njeguje taj pakao razdiruće unutrašnjosti ili razdrte svijesti, koja nikako da prodre do svoje samosvijesti kao slobode u sebi samoj! Jer, sloboda počinje u vlastitoj oblikovanoj unutrašnjosti, da bi se mogla potvrditi i u objektivnom životu s drugima kao zreli plod rada na samome sebi. Bez toga i dalje raste i cvjeta – zvjerinjak u nama i oko nas! Sloboda je ostala pred vratima puke nereflektirane samovolje. Ona se ovdje zove – nacionalizam.