ZAKON ZA SVAKOGA I NI ZA KOGA
"Nikakva dakle sad nema osuđenja onima koji su u Hristu Isusu i ne hode po tijelu nego po Duhu. Jer zakon duha koji oživljava u Hristu Isusu, oprostio me je od zakona grjehovnoga i smrti." Rimljanima 8:1-2.
Davno je sveti Pavle proživljavao ničeovska osjećanja govoreći o slobodi sinova Božijih od zakona; pa kaže da je zakon pobjeđen, da mi nismo djeca sluge nego slobodnog čovjeka: kao da smo oslobođeni ropstva. U poslanici u kojoj sveti Pavle veliča novo stanje koje proizlazi iz pobjede nad "zmajem zakona" ima nekoliko prekrasnih pasaža. Njegova Himna ljubavi, (1. Korinćanima 13) primjerice, zvuči kao kakav trijumf, a isti duh prožima i onaj čuveni odlomak u kojem objavljuje konačnu pobjedu nad paklom i smrću (Rimljanima 7 i 8).
Budući da se Hristos doživljavao kao ispunjenje Zakona, za svetog Pavla je to stanje - u sasvim doslovnom smislu - bilo oslobađanje od zakona, od institucije (sjetimo se Tolstoja). Hristos je nad zakonom trijumfovao otjelovljujući njegovo ispunjenje i prevazilazeći ga prelaskom u stanje slobode.
Ne postoji, naime, niko ko je u stanju da smisli zakon ili sistem vlasti koga je moguće pridržavati se u svakoj situaciji. Možemo raspolagati predivnim zakonima a da opet ostanemo krajnje nemoralni (masa ovdašnjih propovjednika ljubavi krajnje je amoralna). Nema tog krivičnog zakonika koji može da stvori moralna bića. Elem, dok je god visokih zidova zakonika, svakodnevni čovjek kreće se putanjom sa koje nije moguće odstupiti, a dotle nema ni slobode ni odgovornosti, a još manje kakve druge vrline. Moralnost lišena slobode odluke ne da se ni zamisliti. Primjerice, devedesetih su proteklog stoljeća srušeni zidovi pozitivnih zakona, sve od Triglava do Vardara, decenije utvrđene civilizacije i kulture napušteno je, nastade vrijeme bezglave potrage za samim sobom, sve je dovedeno u pitanje, pale su izvanjske vrijednosti, kriteriji i moral, a da unutrašnje nisu bile niti izgrađene. Nikoga ko bi raspolagao unutrašnjom orijentacijom; na pučini bez kompasa. Stabilnost je pala na sopstvenu nestabilnost, svedenu na emocionalnu infantilnost i primordijalne instinkte.
Ne smijemo zaboraviti da je Hristos bio kriminalac, a to bi bio i danas. Hristos je prekršio brojne zakone i zato bio pogubljen. Pripadao je najnižem sloju naroda. Drevni Nazaret je imao trajno lošu reputaciju (danas crnački Detroit, šovinistički Zagreb, sodomski Bruxelles, itd.), zar nije zapisano: "I reče mu Natanailo: iz Nazareta može li biti što dobro? Reče mu Filip: dođi i vidi." Jovan 1:46. Naime, uvijek zaboravljamo da je Hristos bio nezakonito dijete a da je Marija bila imoralna žena; mi sve bojimo zlatnim bojama institucije (zlatne zmajeve krljušti); Nietzsche je bio potpuno u pravu: "Ali mi hoćemo da postanemo oni koji jesmo - novi, izvanredni, neuporedivi, samima sebi zakonodavci, stvaraoci samih sebe!" - "Vesela nauka".
Prema himalajski velikom misliocu, I. Kantu: da bi izabrao ono što se zahtijeva moralnim zakonom, čovjek samom sebi mora da dâ slobodu ili autonomiju volje. - "Metafizika morala".
Bez slobode i odgovornosti čovjek gubi čak i osjećaj krivice: jedino zna da se ogriješio o zakon. Što više prevladava zmaj institucija, to smo skloniji regresiji na stanovište Egipćana poznog perioda, koji su u svojim ispovijestima govorili: "Nisam okrao sirotinju ili udovicu, nisam prevario faraonove poreznike." O onome što su počinili, međutim, ne bi rekli niti riječ; to je bilo sasvim nevažno. Ako smo ispravni samo zato što ne kršimo zakon, tada, naravno, završavamo s uvjerenjem da možemo činiti bilo šta, samo da nas ne vide.
"Ili ne znate, braćo (jer govorim onima koji znadu zakon), da zakon vlada nad čovjekom dokle je živ?" - Rimljanima 7:1.
Nietzsche je negativno apostrofirao rimokatoličku instituciju, te zmajeve blistave krljušti, u kojoj vjernik ako ne griješi, ne može se niti (is)kupiti; da bi katolik dobio spasenje mora griješiti da bi imao šta da ispovijedi. Svećenik koji sluša njegovu ispovijest opomenuće ga da prizna neku svoju krivicu, podsjećajući ga da je sigurno počinio kakav grijeh.
Kako god: "Ako jezike čovječije i anđelske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje zvoni, ili praporac koji zveči. I ako imam proroštvo i znam sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeru da i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam." - 1. Korinćanima 13:1-2.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi