HEGEL U RUSIJI
Najveće interesovanje za Hegelovu filosofiju vladalo je 30-40 godina XIX vijeka. Jedan od prvih pomena Hegela, kao "najpoznatijeg čovjeka od nauke" u savremenoj filosofiji, koji je izašao iz Schellingove škole (poznato je da je interesovanje za Schellingovo učenje postojalo 10-20-ih godina), bila je fusnota Galiča u "Historiji filosofskih sistema" (1819). On je veoma visoko ocjenio Hegelovu "Nauku logike".
Među ozbiljnim publikacijama o Hegelovoj filosofiji u ruskim časopisima skreću pažnju istraživanja Redkina "Analiza Hegelove logike" (Moskovljanin, 1841.); "Stav o filosofiji Hegela" (Pravoslavni pregled, 1862.); kao i sedmotomna knjiga "Iz predavanja o historiji filosofije prava u vezi sa historijom uopće" (1889.-18911.) koja sadrži ozbiljan tekstološki analitički materijal o filosofiji Hegela.
Treba napomenuti da je filosofska prepiska Hercena i Ogarjova po svojoj dubini i sadržajnosti predstavlja najbolje stranice ruskog hegelijanstva. Određeno interesovanje za Hegelovo učenje, pozitivno ili negativno, pokazali su skoro svi pravci ruske misli XIX i XX vijeka. Posebno temeljitu analizu u historijsko-filosofskoj literaturi dobila je tema "Hegel i Černiševski".
V. S. Solovjov je prema Hegelu imao složen i višeznačan odnos. Njegov opći antihegelijanski princip ispoljen je još u magistarskoj disertaciji "Kriza zapadne filosofije", gdje je Hegel i njegov filosofski sistem tretiran kao vrhunac zapadnoevropskog racionalizma. S druge strane članak Solovjova o Hegelu u Enciklopedijskom rječniku Brokhauza i Efrona govori o tome da je ruski mislilac shvatio i razumio filosofiju Hegela mnogo dublje i potpunije nego pristalica i sljedbenika najvećeg njemačkog filosofa.
Posljednje veliko istraživanje Hegelovog učenja u Rusiji uradio je I. A. Iljin sa knjigom "Hegelova filosofija kao učenje o konkretnosti Boga i čovjeka" (1918.), koje je bilo labuđi pjev ruskog idealističkog hegelijanstva.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi