ALEKSANDAR SERGEJEVIČ PUŠKIN
Pjesnik, prozni pisac, historičar, publicist, tvorac savremenog ruskog književnog jezika kao osnove razvoja samobitne nacionalne kulture, koji je u svjojim djelima ovaplotio njene najznačajnije osobenosti. Puškinovo (1799.-1837.) nasljeđe izvršilo je veliki uticaj na rusku filosofsku misao XIX i XX vijeka čije su teme umnogome predstavljale daljnje razvijanje Puškinovog shvaćanja čovjeka, njegove slobode i stvaralaštva, filosofije ruske historije i kulture.
U Carskoselskom liceju Puškin je slušao predavanja Kunicina i Galiča, izučavajući logiku, estetiku, moralnu filosofiju, tu se oduševljavao prosvjetiteljstvom XVIII vijeka. Uticaj prosvjetiteljstva, koje je uključivalo elemente republikanizma i "prostačkog slobodoumlja" (A. I. Turgenjev), Puškin je kasnije prevazišao.
Puškin je smatrao neperspektivnim poduhvatom konstruiranje filosofskih termina-slovenizama, pronačaženje slovensko-ruskih ekvivalenata za latinsko-grčke pojmove. Pošto "metafizički jezik kod nas uopće ne postoji", stoga u oblasti "nauke, politike i filosofije" nipošto nije zazorno koristiti terminologiju stranog porijekla.
Puškin je kritizirao mnogobrojne gnojne rane i grjehove Rusije, ma od koga poticali, među kojima i od predstavnika vladajuće kuće Romanovih: "azijatska neobrazovanost" koja je vladala na dvoru (u dopetrovskoj eposi), "surovost despotizma", "beznačajnost u oblasti zakonodavstva", "odvratno lakrdijaštvo u odnosima prema filosofima". U isto vrijeme Puškin nije podnosio "bezumne i nepravedne" napade na domovinu: "U cjelini uzev, odnos Evrope prema Rusiji uvijek je bio neznalački i nedobronamjeran". Nema oproštaja za "klevetnike Rusije", naročito za onu kategoriju ljudi koja je, kao odgovor na "rusko dobročinstvo", spremna da "kleveće ruski karakter, da blati svete stranice naših ljetopisa, vređa najbolje sugrađane i, ne zadovoljavajući se savremenicima, izruguje grobovima praotaca" (1830).
Aleksander Aleksandrovič Blok, ruski pjesnik i najznačajniji predstavnik ruskog simbolizma, napisao je da su najbolji ruski umjetnici bili istovremeno mislioci i filosofi, a posebno je mjesto u toj plejadi dodjelio Puškinu. Poseban značaj Puškin ima kao inspirator svih generacija ruskih filosofa koji su obrađivali teme nacionalne samobitnosti ruske misli počev od 30-ih godina XIX vijeka.
F. M. Dostojevski je u svome govoru na Puškinovom jubileju 1880. godine, na primjeru Puškinova stvaralaštva izložio tezu o svjetskoj prijemčivosti ruske kulture. Ova je teza bila usmjerena na prevladavanje idejne suprotnosti između slovenofilstva i zapadnjaštva, i poslužila je kao osnova kasnijeg razvoja žanra ruske ideje od strane svih koji su je obrađivali, od Solovjova do Berđajeva, koji su se na ovaj ili onaj način pozivali na ideju duhovnog univerzalizma, koja je ovaploćena u Puškinovom stvaralaštvu.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi