FILOSOFIJA RELIGIJE
Važan je sastavni dio ruske filosofije tokom cijele njene historije. Stalnom produbljivanju i širenju sadržaja Filosofije religije doprinosila je i činjenica da su razni pogledi na svijet pokušavali da riješe njena osnovna pitanja. Problematika Filosofije religije je važna i za religioznu filosofiju, ali i za razne idealističke sisteme i učenja kao što su neokantovstvo, fenomenologija, pragmatizam, pozitivističke koncepcije i teorije; važna je najzad, i za razna materijalistička učenja, prije svih marksističku filosofiju, tj. dijalektički materijalizam.
Originalno mišljenje o cjelovitosti čovjekove prirode i ljudskog znanja, o sabornosti kao nezaobilaznoj pretpostavci dostizanja najdubljih istina o svijetu i čovjeku, iznijeli su Homjakov i Kirejevski. Specifično ruski tip mišljenja oni suprostavljaju zapadnjačkoj racionalnosti, nastaloj u procesu odvajanja filosofije od religije, vjere od znanja. Solovjov, naprotiv, nastoji da njegova filosofija postane ispovjedanje vjere posredstvom uma. Religioznoj istini, smatra on, valja dati formu umnog mišljenja, a teologiju treba iznutra povezati sa filosofijom i naukom. Tako bi se cjelokupno istinsko znanje organiziralo u sistem slobodne naučne teosofije.
Bulgakov smatra da je vjera sasvim osobeno znanje, različito od filosofskog i naučnog. Filosofija i nauka smatraju istinitim jedino što može da se dokaže i objasni navođenjem njegovih uzroka; i jedna i druga se razvijaju tako što daju točna određenja pojmova i iskustvenih podataka, i stalno usavršavaju ta određenja. Religiozni put je potpuno drukčiji - nema tog puta kojim se metodološki ushodi ka transcendentnom svijetu; vjera je znanje bez dokaza, izvan logike, izvan zakona uzročnosti.
Berđajev smatra da najdublje istine o čovjeku otkrivamo jedino vjerom, a ne znanje i saznanjem. Istine vjere, suprotno istinama saznanja, poznajemo na osnovu onoga što je od njih neodvojivo: one nisu ni opće ni nužne. One se slobodno daju i slobodno uzimaju, nikome ne polažu račun, nikoga ne plaše i same se nikoga i ničega ne boje. Znanje je uvjerenost u ograničeni zemaljski vidokrug.
Šestov još odlučnije naglašava prioritet religije u odnosu na filosofiju. Vjera je, po Šestovu, nepoznata i tradicionalnoj filosofiji tuđa dimenzija mišljenja jer otvara put ka potpuno novim mogućnostima. Takva vjera postoji unatuč razumu; ona ukida znanje i dsostiže se jedino nadljudskim naporom i nastojanjem. Vjera je čin u kome se čovjek, kao nešto apsolutno, nalazi u odnosu prema drugom apsolutnom.
2 Komentari |
0 Trekbekovi