VINČANSKI KVANTNI UM
Oko nas, na Dunavu ili Pišonu kako ga zove Biblija ("Prvom je ime Pišon, a optječe svom zemljom havilskom, u kojoj ima zlata." Postanak 2:11), razvija se prva ljudska civilizacija, daleko od Sumera, Egipta, Indije i Kine, na Balkanu cvjeta veličanstvena kultura. Njen je epicentar područje nedaleko od današnjeg Beograda, a u koncentričnim krugovima širi se sve do Alpi na zapadu, Jadrana na jugu, Crnog mora na istoku i ruskih stepa na Sjeveru - rađa se Vinčanska civilizacija, po jednom od brojnih lokaliteta gdje je ostavila svoje tragove.
Arheološka, genetička, lingvistička, antropološka, paleobotanička, metereološka, osteološka, kulturološka istraživanja pomogla su da se sklopi mozaik davne prošlosti i pronikne u način života drevnih Vinčanaca, te prepozna drevno nasljeđe koje i danas živi u nama.
Sada je jasno da je Vinčanska civilizacija bila prva civilizacija Evrope, a i šire; da su najstariji kotač, kalendar, kuća sa centralnim grijanjem naađeni ovdje na Balkanu; da samo jedan lokalitet u RS ima više figurica u tom periodu nego čitav svijet; prvo je topljenje rude i prvi rudnici nađeni u RS i Bugarskoj; prvi astronomski opservatorij nađen je u Makedoniji. Vinča je bez sumnje bila tehnološki napredna i razvijena civilizacija koja je svoj uticaj širila širom svijeta.
Kako su samo mjerodavni naučnici i odvažni istraživači bili iznenađeni kada su raznim metodama datiranja utvrdili starost na lokalitetima od Lepenskog vira do Vinče, Starčeva, Danila i Butmira za najstarije slojeve čak 10.000 godina prije nove ere, pa sve do 2500 godina prije nove ere za najmlađe, kada Vinčanska civilizacija naglo nestaje. Kako god, smjelo je zaključeno da su grčka i rimska civilizacija nastale na razvalinama naše Vinče.
Iz današnje perspektive čini se bajkovito, ali arheološka iskopavanja ne otkrivaju ni oružje, ni tragove rata, nego nalaze natpise među kojima i onaj najstariji, maksima Vinče: Život je ljubav! Put Vinče bio je put ljubavi. Vinčanac je išao usporedo sa prirodom, čitao znakove u zvijezdama, biljkama i oblacima bivstvujući tako u stalnom skladu i suživotu sa cijelom biosferom. Za njega je čitav svijet bio svet. Zato su njihova naselja bila uklopljena u prirodu, čak su i hramove gradili tek neznatnim intervencijama u prirodi, u neko brdo ili planinu koja je već svojim izgledom i pozicijom reflektirala sliku neba i odnose sazviježđa na njemu. Ništa nije pripadalo čovjeku, čovjek nije bio oholi gospodar nad prirodom.
Zapadnjački um je manihejski, razmišlja u dualističkim kategorijama: dobro/zlo, ispravno/neispravno, nagrada/kazna, itsl.; naš pak, istočnjački um, kao i um drevnog Vinčanca, prihvaćaju samo jednu integriranu stvarnost u kojoj su različitosti i prividni poremećaji dio jedne veće cjeline, jedne kosmičke harmonije. Stvarnost je za nas poput matrice satkane od svijesti (Buddha), sve pojave i ljudi su povezani (Tesla); sve veze su analogne, svaka se pojava reflektira u drugoj pojavi, a sve to zajedno čini polje međusobno isprepletenih niti.
Elem, zapadnjački je um cinični, matematički um, koji stvarnost posmatra parcijalno i fragmentirano, zato je nesposoban za nove proboje i istinske iskorake kako u prirodnim, tako i u humanističkim naukama. Naš istočnjački um, kao i drevnih Vinčanaca jest upravo kvantni um koji aktivno učestvuje u kreaciji, radeći kvantne skokove i nove paradigme. Mogućnosti stoje uvijek više od stvarnosti (Heidegger)! Cinični zapadnjački um vidi sve uzročno-posljedično, naš kvantni um uočava smisaone veze, um zapadnjački analizira i razgrađuje, naš pak kvantni um reintegrira i sintetizira, jer svuda vidimo sveprožimajuće jedinstvo (Vede). Elem, nasuprot zapadnjačkom društvu koje je uređeno kao mehanizam, vinčansko društvo je bilo organizam; nasuprot zapadnjačkog eksploatiranja, lojalnosti, denunciranja, parazitizma, nasilne kompetetivnosti, itsl. - zdrav život Vinče bio je simbioza i solidarnost.
Kako god, ovdje neću da idem u smjeru objašnjavanja zapadnjačke misli koja je krenula stranputicom kartezijanske metodologije i lutanjima bespućima materijalističko-redukcionističkih analiza i racionalističkog empirizma, a što je sve temelj današnje zapadnjačke misli.
Dakle, sam pogled na svijet naših predaka Vinčanaca najbolje je oslikan kroz simbole i kultove. Žena je bila osnovni simbol. Kult žene i majke bio je primarni kult. Društveno uređenje bilo je matrijarhalno, porodica ćelija društva, a žena je imala središnju ulogu u porodici.
Ljudska zajednica uređena je tako da odražava kosmički red - kako na nebu, tako i na zemlji. Vinčanska je paradigma više od pukog teoretiziranja, filosofije ili čak religije, ona je Put. Uvijek nova i aktuelna, vrhunski kod inicijacije srca, buđenja i postojanja, jer ne stoji u vremenu i prostoru nego sama stvara vrijeme i prostor. Upravo je vinčanska misao omogućila čovjeku da se izvuče iz bespomoćnosti zapadnjačkog determinizma i predestiniranosti, te postane aktivni učesnik u tkanju niti svoje stvarnosti (Planck). Za razliku od kultura koje su obožavale nerazumljive prirodne sile ili despotskih carstava koja su se klanjala čovjeku, Vinča je vibrirala visoko u savršenoj ravnoteži, zato je usporedno razvijala i tehnologiju i umjetnost i duhovnost.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi