"IDIOT"
2018. se navršava 150 godina od štampanja prvog izdanja "Idiota" (1868), jednog od najpoznatijih romana Fjodora Dostojevskog, u kojem je opisao i ono šta je sam doživio, gledajući smrti u oči.
1. Priča o idealnom čovjeku u surovom svijetu
Čovjek se često pita je li je dobar ili loš, vrijedan ili ništavan, možda posebno kada ustane mamuran ili presječe nekome put u prometu. "Zašto nisam idealan, zašto ne mogu voljeti sve ljude i nesebično pomagati", pitamo se u teškim trenucima. Opustite se. Biti idealan nije najbolje rješenje. Fjodor Dostojevski je to dokazao u "Idiotu".
Knez Lav Miškin je upravo takav idealan čovjek. Dostojevski je hito opisati savršenog čovjeka, punog simpatije i razumijevanja za sve mrske ljude u zlom svijetu. U rukopisima Dostojevskog Miškin je opisan kao Knez Krist, i on zaista jeste kao Isus Krist: pun ljubavi i praštanja, čovek bez ikakvog zla u sebi.
Okolina ga ipak doživljava kao psihički poremećenu osobu i ne shvaća njegovu dobru dušu.
2. Plejada nezaboravnih likova
Svaki lik romana (a ima ih puno), izuzev Miškina, opsjednut je nečim ili nekim. Takva je i Nastasja Filipovna, kneževa ljubav, ponižena u djetinjstvu i puna prezrenja prema sebi i svijetu.
Ili 18-godišnji Ipolit koji smatra da je veliki čovjek, ali neizlječivo bolestan pokušava izvršiti samoubojstvo. Kao i obično, Dostojevski prodire u najveće dubine ljudske duše.
3. Hrabri eksperiment
Radeći na romanu "Idiot", Dostojevski je poželio pustiti priču da se slobodno razvija. Prva ideja je bila knjiga o lošem čovjeku koji nalazi Boga. Ali zatim se predomislio i postavio pitanje, da li je kršćanski ideal, čije je knez oličenje, zaista potrebno savremenom svijetu?
Pisac je htio da roman sadrži realistične priče, i pisao je, ne razmišljajući kako će se sve završiti, stvarao nove i nove okolnosti za svoje junake. To nije bilo lako.
"Vrtjelo mi se u glavi od svega toga. Pravo je čudo da nisam poludio", pisao je Dostojevski u pismu prijatelju.
4. Pogled na Rusiju 19. stoljeća
U određenoj mjeri sam život je diktirao Dostojevskom ovaj roman. Junaci romana su čitali iste novinske članke kao i njegovi savremenici. Štoviše, iz novina je za potrebe romana pozajmio jedno ubojstvo.
"Dostojevki je pisao 'Idiota', živeći van Rusije (u Firenci)". Bojao se da će izgubiti vezu s domovinom. Čitao je ruske novine, posvećivao mnogo pažnje najznačajnim događajima u Rusiji. Upravo zato, čitajući "Idiota", možete saznati puno o Rusiji 19. stoljeća.
5. Dostojevski je opisao svoje osobno suočavanje sa smrću
U jednom od prvih poglavlja knez Miškin priča o čojveku osuđenom na smrtnu kaznu. Njegovi opisi posljednjih trenutaka čovjeka osuđenog na smrt spadaju među najuzbudljivije u svjetskoj književnosti, tim prije što znate da događaji nisu izmišljeni.
Dostojevski je sam bio osuđen na smrt 1849.-te, kao član radikalne revolucionarne organizacije. Svega minutu prije egzekucije rečeno mu je da ga je car Nikolaj I. pomilovao, i umjesto smrti, šalju ga na robiju. Dostojevski je danima čekao da dođu po njega i izvrše tu smrtnu kaznu, i ti su ga dani promijenili za čitav život.
Riječi kneza Miškina o čovjeku osuđenom na smrt su još jače, jer dolaze iz usta čovjeka koji je zna o čemu govori. Bila bi šteta propustiti tako potresnu priču.
Dodaj komentar |
0 Trekbekovi