Balkan

22 Avg, 2018

ISTOK / ZAPAD - F. M. DOSTOJEVSKOG

Generalna — Autor balkan2018 @ 06:15
Kritičko-publicističko djelo "Piščev dnevnik" i "Književno-kritički članci", romani "Zli dusi", "Idiot", poema o "Velikom Inkvizitoru", pa i cjeloviti opus ruskog pisca, pokazuju, u skladu sa osnovnim premisama studija kulture, kako se stvaranje estetičkog značenja ne odvija u kulturnoj praznini, te se etičko-politički aspekt pomenutih djela ispostavlja kao ključan.
Dostojevski je, poput većine pisaca svoga vremena, učestvovao u raspravama o krupnim društvenim pitanjima, politici, kulturi i o društvenim kretanjima u širem evropskom kontekstu. Djela Dostojevskog pokazuju da je pitanje autonomije književnog djela veoma složeno i da se uvijek iznova preispituje. 

Dostojevski je smatrao kako će nauka, odbacivši slobodnu volju čovjeka dovesti ljude do "ljudožderstva" pa će se oni iznova obratiti religiji. Upoznavanje stvarnosti putem nauke problematično je, po Dostojevskom, jer ono isključuje obavezujuća moralna načela ("Zli dusi") i znanje života koje se podigne na tim temeljima može biti upotrebljeno i za nešto zločinačko i bezdušno (poema o "Velikom Inkvizitoru"). Moralna načela su osnov svega, smatra ruski pisac; čak i blagostanje države samo na prvi pogled zavisi od ratova i lukave politike ("Piščev dnevnik").

"Zli dusi" su osobeni među djelima Dostojevskog budući da je tu prisutna veoma neobična inverzija. Junak ne dovodi u sumnju svoj ateizam, poput Ivana Karamazova ili Raskoljnikova, nego sasvim suprotno: Stavrogin se bez preispitavanja i sloma duše, tako karakterističnog za plejadu najuspješnijih junaka Dostojevskog, odriče svojih nekadašnjih "slovenofilskih" uvjerenja. U sličnom duhu inverzije, svoju ispovijest dati će i "Čovjek iz podzemlja" koji je bolestan, zao i, naizgled, s one strane zdravog razuma, baš kao što su to junaci iz "Zlih duhova".
Zanimljiv je primjer Stepan Trofimovič koji se izražava u rusko-francuskim frazama tokom čitavog romana "Zli dusi", što je često u potpunoj nesrazmjeri sa okolnostima u kojima se nalazi. I ostali junaci koji su živjeli na Zapadu često su postavljeni u groteskno-karnevalski kontekst.

U članku "Jedna od savremenih laži", povodom romana "Zli dusi" i lika Petra Verhovenskog, Dostojevski navodi: "Htio sam da postavim pitanje i, što je jasnije moguće, u formi romana dam na njega odgovor, kako je moguće da se u našem prijelaznom i zadivljujuće savremenom društvu pojavljuju ne Nečajev, već Nečajevi, i kako se može desiti da ti Nečajevi okupe pod svojom vlašću nečajevce.?" Po Dostojevskom, Nečajev i njegovi sljedbenici su čudovišne pojave  i nisu slučajnost. Šigaljev, Šatov i Kirilov ponajprije otjelovljuju po jedan aspekt ideja Francuske revolucije (sloboda, bratstvo, jednakost), a sam Kirilov ispisuje ove riječi prije nego što će se ubiti: "Liberté, égalité, fraternité ou la mort!"

Notorna je teza da su političke i ideološke pozadine junaka Dostojevskog načinile od romana "Zli dusi" njegovo najkontroverznije djelo. I o tome su se izjasnili brojni ruski stvaraoci i mislioci ... Mislim da je veoma moguće da "Zli dusi" u dobroj mjeri daju sliku neuspjelih pisaca i pjesnika, loših filosofa, promašenih ljudi svih vrsta koji se zbog svojih privatnih nezadovoljstava predaju pozivu revolucionarnih boraca, a što je stvorilo čitavu jednu liniju kontrarevolucionarne propagande u literaturi na čelu sa Dostojevskim.

"Zli dusi" se, po mome mišljenju, mogu čitati i kao roman o raspadu distopijske zajednice pod pritiskom "zapadne ideje". 
Međutim, vidim i ovako: "Zli dusi", samim naslovom i epigrafima iz istoimene Puškinove pjesme i Jevanđelja po Luki, upućuju me na to da je u romanu riječ o ljudima opsjednutim zlim dusima koji odlaze u propast.  Početak romana Dostojevskog određen je velikom biblijskom temom, ali sam njegov tok nastavlja se karnevalskom atmosferom i iskliznućem biblijskih tema u groteskno i skandalozno. Ovakav postupak Dostojevskog pravi širi, metafizički okvir, uz primjese humora za središnju temu ovog romana, a to su mladi nihilisti, na čelu sa Petrom Verhovenskim, koje je zaposjeo zapadni revolucionarno-teroristički zanos. U simbolično naznačen metafizički okvir romana, Dostojevski smješta političku temu o mladim nihilistima, nečajevcima opsjednutih idejom da naprave novi društveni poredak po principu "mravinjaka". Danas je to antihrišćanski Novi svjetski poredak (globalizacija sa mentalitetom roja). Kako god, ovom prilikom biti će nalazim tri glavna ishodišta radikalne zapadne ideje: jedno je oličeno u neobičnom liku Stepana Trofimoviča Verhovenskog, drugo u njegovom sinu Petru Verhovenskom, a treće u ličnosti Stavrogina. Stepan Trofimovič je zanimljiv stoga što je jednino u njegovoj ličnosti Dostojevski ostavio mogućnost "preobražaja"; Stepan Verhovenski je preteča "banalnog zla" (Hannah Arendt), a Stavrogin je značajan zato što na jedinstven način ispituje mogućnost postojanja jake ličnosti koja ne vjeruje u Boga.

Pred sam kraj romana, Sofija Matvejevna čita odlomak iz jevanđelja o zaposjednutosti bolesnom Stepanu Trofimoviču, koji, vidno uzbuđen, odgovara: "Sad mi dolazi na um strašno mnogo misli, vidite, to je od riječi do riječi tako kao s našom Rusijom. Ti zli duhovi što su izišli iz bolesnika i ušli u svinje - to su otrovi, mijazme, sva nečistoća, sve nečiste sile, satane i drekavci, namnoženi u našem velikom i dragom bolesniku, u našoj Rusiji, vjekovima namnoženi.

Komentari


Dodaj komentar

Dodaj komentar





Zapamti me

Powered by blog.rs